ONLINE ANKETA
bok!
šaljem vam jedan zanimljiv link. radi se o stranici koja se bavi online anketiranjem. preko ovog linka se registrirajte i ispunjavajte ankete. time i dovoenjem novih clanova zaradjuju se bodovi. kada skupis dovoljan broj bodova imas pravo izabrati izmedju love ili vip (simpa) bona.
u svakom slucaju nista ne radis a ima nade da nesto i zaradis. navalite, i pomozite meni da skupim bodove!
pozdrav svim blogerima koji su vjerovatno puno aktivniji od mene
bok
http://www.onlineanketa.com/registracija.php?ref=tijanafister
reda radi
evo napisat ću nešto reda radi, ne toliko zbog vas koliko zbog sebe, eto, da mi se ne čini toliko da je moj blog potpuno odumro.tj. umro. ipak, htjela bih kao da postoji, više nekako u mojoj svijesti, da imam blog, nego koliko mi je trenutno stvarno potreban.
nekako mi nije potreban u zadnje vrijeme, život mi je ispunjen i nemam potrebu da trošim svoj libido na pisanje.
nekako to mogu usporediti sa svojim biciklom. teško bih mogla prihvatiti da ga prodam, jer to je moj bicikl. prošla sam s njim kao što nijedna stvar nije samnom prošla. imam ga več 5-6 godina i gdje god sam ja tu je i on samnom. to je jedna od moje 2 stvari koje su mi pretstavljale jedan oblik strasti. bicikl i kompjuter. vezana sam za njih. i tako, u zadnje vrijeme ne pada mi na pamet da se vozim s njim, uopće, sada mi više odgovara da sjednem u tramvaj i bavim se svojim mislima uz knjigu ili nešto s faxa. i postoji mogućnost da tako ostane, ali ipak, ne pada mi na pamet da prodam bicikl tj. da ga se odrekne. stoji u hodniku, beskoristan trenutno. ma glupa usporedba, fantaziram
ali, ipak, tako je slično s ovim blogom. nemam potrebu da pišem više, jer valjda nemam ni vremena itd.. ali nebi ga se odrekla, zato ću ga obnoviti, pa eto neka stoji samo, da ja znam da ga imam i da mogu svaki put kad mi dođe nešto napisati.
a to pogotovo kad sam u Nsb.U, jer to je jedan od mojih načina relaksacije, uz tipkovnicu. nije bitno što nemam ništa pametno za reći, iako, ljudi uvijek imaju nešto zanimljivo za napisat, jer život je zanimljiv sam po sebi... no, bitno je da tipkam i to mi je super!
htjela sam bacit malo slika na blog, ali nisam uspjela, ove zadnje 3-4 su u premalom formatu. kad ulovim priliku možda ubacim koju, neku, neznam vidjet ću.
kad sam bila mala, pisala sam dnevnik. nikad nisam bila skroz ustrajna u njemu ali, uvijek se sjećam da je dnevnik bio moj prijatelj. pa sam uvijek pisala: " dragi dnevniče... dugo se nismo čuli... pa evo da ti ispričam što mi se desilo.... .. " i t d.
tako sada mogu pisati: " dragi blog.... dugo se nismo čuli.... pa evo da ti ispričam što mi je na pameti...."
sva sreća da mi blog nije jedini prijatelj!
Bog s Vama
sad sam samo ja
raskinuli smo ugovor ja i moja kolegica. isprobale smo ovakav način ali baš i nije nešto. nismo blizanke i eto... razišle smo se i miru
objavit ću njen novi blog kad mi ga ona objavi
a ja sam odlučila ostati na ovome
pa kad mi dodje nesto pametno da podijelim to sa monitorom
kiša pada
kiša pada i boli me kralježnica dok sve ovo pišem, predugo sjedim za računalom... skoro da sam zaboravila da je danas četvrtak. sva sam zbunjena. mislima sam na moru. negdje daleko.
danas se osjećam tako kao da bih bila sretna da živim u srednjem vijeku, zamišljam sebe,... danas sam pod predavanjem nacrtala tvrđavu i rekla frendici da je to moja kuća.. ona me je uvjeravala da to nije moja kuća, ja je nisam željela poslušati. ona sigurno laže, ne, to nije moguće. sad idem u dvoranu za primanje gostiju, doći će mi frendica. i tražim gdje je ono ogromno ogledalo... sve je sjajno i svjetlo, a ja zapravo imam mali prozor u studentskoj sobici.
